17 <3
Još samo 17 dana pa ce ako Bog da opet moje usne dotaknuti tvoje, moje ruke ce zagrliti tvoj struk. Zeljno iscekujem da opet budemo skupa, zajedno i nasmijani. Volim te ..
Još samo 17 dana pa ce ako Bog da opet moje usne dotaknuti tvoje, moje ruke ce zagrliti tvoj struk. Zeljno iscekujem da opet budemo skupa, zajedno i nasmijani. Volim te ..
Evo danas je mjesec dana od kako si otisao i svakim trenutkom sve te vise i vise zelim pored sebe.. Sada tvojim odlaskom sam shvatila ko su ljudi koji me okruzuju, moji najbolji prijatelji nisu to.. kao sto si ti rekao ” nasi neprijatelji se nalaze u prijateljima sto je najtuznije ” . Ustvari to…
dodji boli ova daljina, pojavi se . Zivim za taj proketi 19.novembar da te zagrlim i tolikoo izljubim . Fali mi sve tvoje, osmijeh, zagrljaj , poljubac pa cak i one glupe svadje pa onda kad mi pridjes i zagrlis me i ne das me nikom, obecavam ti da cu ti nadoknaditi svaku ovu sekundu…
Opsujem daljinu i taj grad koji te drži, i ne da ti da budeš uz mene. Opsujem sve dane na kalendaru, osim onog jednog, označenog, osim dana kada ću te vidjeti.
Ovo je samo test ponavljam od noci kada sam saznala da odlazis, kada sam saznala da moje ruke nece dotaknuti tvoje prokletih 3 mjeseca, svaki put kada ostanem sama mislim na nas, na tebe i na to da ces mi doci, da ce sve biti kao prije ali mi necemo biti isti, mi cemo se…
‘Ko zna da li ćeš mi ikad više biti ovako blizu.. Možda ću se kajati,možda ću jednom morati da se napijem svaki put kad se setim ove noći… Neka…ako ikad budemo spavali zajedno, to će biti onako kako sam zamislio i kako Bog zapoveda,i niko neće spavati za vreme tog spavanja… Laku noć, njene pospane…
Mala znaj da te volim i kada napravim greške, mrzim kad ljubav zaboli pa sve riječi budu teške .. Nekad mrzim što me voliš kada ispadnem kreten ali volim što te volim ne mogu bez tebe ..
Najvažniji osećaj u životu je onaj kada osećate da niste sami, da imate nekoga na koga možete da se oslonite, na koga možete da računate, i da znate da ta osoba to isto vidi u vama.
Vjeruj, tebe ne bih napustila ni kada bi ti sve lađe počele da tonu. Umjesto toga, stala bih kraj tebe, uhvatila te za ruku i potonula zajedno sa tobom. Jer kako čovjek da napusti nekoga bez koga ne može da zamisli život, ni sreću, ni ljubav.
Uskoro ce doci i taj datum, kada cu napustiti ovaj grad, ove ljude i otici .. Otici i krenuti ispocetka ondje gdje me niko ne poznaje, gdje ja nikog ne poznajem. Staviti tacku i bez pozdrava otici, zaboraviti . Jedini mi je cilj kada dodjem opet nekada u ovaj grad, da dodjem kao drugacija, potpuna…